|
Možda je netko od vas koji sve ovo čitate u petak bacio pogled na post koji se je ovdje zadržao tek nekoliko sati. Zapravo je sasvim OK što vas nije bilo više, jer nije bio vama ni namijenjen. Jednom sam nekome zaprijetio da ću iznijeti neke skroz intimne stvari ovdje, branio sam se time od konstantnih provokacija koje su bile sve drugo nego ugodne. I bio sam spreman sve to objaviti ukoliko se taj "rat" nastavi. Budući da je sve to ipak stalo, odahnuo sam. Jer, ne bi to bilo ugodno. Bez obzira na zasluge.
Ovo neki dan bio je opis do najsočnijih detalja. Opis onog što je žena, meni nekad jako draga, proživljavala s jednim povećim kretenom. Nakon drugog prekida, kad je od istog lika doživjela sve ono što ja valjda nisam od svih kretenuša koje su tu i tamo "zabasale" u moj život, pružio sam joj podršku. Druženje, razgovori, sve da bi se što prije i što brže oporavila. Sve što je bilo u mojoj moći. Jer, bilo je jasno da više nema povratka u to sranje. Nitko, ali baš nitko s minimumom zdravog razuma ne bi se više u to vratio. No, povratak se dogodio neki dan. Šok je preblaga riječ za moje stanje kad sam nazvao i kad je rekla da je kod njega. Vikao sam. Prvi put otkad ju znam rekao sam zaista ružne riječi. Nije pomoglo. Nije doprlo do mozga. Sutradan sam napisao post. Brutalan i bezobziran. Post koji opisuje ludilo. Bez trunke pretjerivanja, stavio sam na jedno mjesto sve priče koje sam znao od početka toga ludila. U nadi da će ubosti tamo gdje treba - u neku preostalu mrvicu zdravog razuma. Odgovoreno mi je sms-om: "Ne budeš li obrisao taj post, M. će te posjetiti u ponedjeljak u firmi i budi siguran da će napraviti sranje". Ne znam od koga je to došlo. To nije žena koju sam poznavao. To je netko drogiran. U meni se probudila tvrdoglavost. Odustao sam tek kad sam stvar već doveo do policije. Jer, ništa nije vrijedno da i ja od svog života pravim ludilo. Ništa i nitko. A za Ljubinku tražim mjesto. Između nevjerice, gađenja, ljubavi i želučane kiseline. A ljubav je u toj priči sve sićušnija i tiša. Pokušavam spasiti sjećanja. I onda se sjetim sms-poruke. I ne ide. Ne uspijevam.
 |
rekoh da te ne razumijem...al ono ne kužim uopće, majkemi
(ne znam cijelu priču u to sam sigurna, to znaš samo ti i ona, i nisam pročitala navedeni post)
Što te nagnalo da iznosiš prljavi veš osobe koju voliš? Ona ti je to vald u nekom povjerenju rekla
i sad nemoj reći da ju ne voliš, jer da je tako, ne bi te bolio želudac..da je obratno, ne bi okom trepnuo na njezine postupke.
Moje je mišljenje da ako ti nekog voliš i brineš se za nekog da trebaš naći način da ostaneš s njim...al to je opet samo moje mišljenje...
Eto..
Pozdrav