| Običan dan |
| Ponedjeljak, 16 Veljača 2009 19:12 |
|
Danas sam uzeo slobodan dan. Birokratske zavrzlame možete rješavati samo prijepodne, što je skoro nemoguće ako svakog dana radite od 7 do 15 h. Cijelo prijepodne sam se dopisivao s M-parkingom što je unijelo nezapamćenu živost u sms-inbox moga mobitela. I naravno, pozaboravljao valjda sve što se moglo zaboraviti, tako da sam se jednom (a skoro i dvaput) vraćao kući, pa zatim natrag u grad. Poslije ručka su mi došli Ljubinka i njezin prijatelj. Bilo mi je jako drago što ju vidim. Nisam se odvajao od nje. Zapravo sam zaspao poslije ručka i sve to samo sanjao. I onda su me probudili. Bunio sam se, htio sam još spavati. Odmaknuo sam se iz te priče, potpuno. Pozdravio. Otišao. Nema više pokušaja prijateljstva koje razara, nema nervoze. Ponekad ne želiš da te probude kad u snu odlutaš tamo gdje je bilo lijepo. Ponekad kao nejako dijete otpustiš iz sebe svu svoju slabost i u sjećanju potražiš toplinu. Zaštitu. Oči se orose, poželiš pustiti bujicu iz sebe. Možda bi bilo lakše. Da, krene to. Ali stane.
Stane u grlu. Pogleda: 360 Komentari
(5)
...
autor komentara: cranberrie , Veljača 16, 2009
i ja sam mislila da ćeš ipak jednom doći k pameti glede nje... prvi put sam ti tu u gostima pa mi je malo čudno :D
...
autor komentara: snoopyshist , Veljača 17, 2009
Eh, da, nije utješno, ali ponekad ti trebaju i godine da sve te ljubinke, neovisno o spolu ispare iz misli i srca...
|
baš mi je žao zbog Ljubinke. uvijek mi je bilo. uvijek sam mislila da ćete... ma nije bitno. sigurno ne želiš da ti to netko govori pa eto neću ni ja.