| Vidoviti Milan + klasičan internetski zajeb |
| Petak, 12 Ožujak 2010 03:53 |
|
Posao je malo popustio i skužio sam da već danima samo radim. Osjetih usamljenost. Od drage sam dobio neku poluzamaskiranu poruku koja kaže da sam važan. Ja sam njoj napisao da mi fali. Došlo mi jučer da se družim s njom. Da se vidim ili čujem. Usamljenost je napravila pozitivan efekt, potisnula dvojbe u drugi plan. Spavalo mi se poslijepodne. I, kao - odspavat ću malo. Prilegao sam oko 18:00, s namjerom da curi prvo pošaljem poruku, pa ću si onda naviti alarm. Probudio sam se pola sata prije ponoći, na zaslonu mobitela bila je neposlana poruka. Među primljenima našao sam dvije-tri. Jednu od nje, za laku noć. Ja sam ju navikao da se javi ujutro i uvečer. Da, volio bih da se i preko dana podijeli koja misao, ili da se ponekad porazgovara. Mobiteli za to i služe, te spone udaljenih ljubavnika. Ali ona nema takve potrebe, a ja ne forsiram. Ja samo čekam.
Za tri tjedna mi ne znamo ništa jedno o drugome. Ona ne zna da sam ja spavao. Događalo se već, objašnjeno joj je. Ali me nikad nije nazvala u pol deset navečer shvativši da me je upravo probudila. Nikad me nije nazvala kad sam u frci s poslom pa ne mogu pričati. O meni zna onoliko koliko joj napišem u porukama. I ne znam koliko od toga vjeruje.
Ja o njoj ne znam ništa. Ne znam kako provodi poslijepodneva, večeri, ne znam gleda li TV (i što gleda, ako gleda)... Za tri tjedna. Ne znam ništa. Slušam vidovitog Milana dok ovo pišem, na trenutke umirem od smijeha. Ona ne zna tko je vidoviti Milan. Žao mi je što nisam nazvao kad mi je došlo. Kad me pukla usamljenost. Možda bi se onda dogodilo da i ona počne raditi to isto. Nazvati ponekad. No, ostavio sam to za večer. I prespavao. Nisam iskoristio taj topliji trenutak u sebi, da pokažem tko sam zapravo. Jer, do sad vjerojatno i ja djelujem pretjerano racionalno.
******* Napisao sam joj sve to na fejzbuku. Otvorio se malo. I napravio jedan glupi, glupi internetski zajeb... U jednom trenutku sam kliknuo na ubacivanje linka. I poruci priložio NEKI LINK. Obrisao sam ga odmah. Bar sam mislio da sam ga uspješno obrisao. Poslao sam poruku i otvorio ju ponovo... I u tekstu sam vidio link na... Na što? Na JEDAN POST OVOGA BLOGA. Na jedan koji se tiče nje. Smrzao sam se. Ne želim više ovo mjesto dijeliti ni s jednom novom, važnom osobom u svom životu. Želim ga za sebe, kao nešto samo svoje. Mjesto gdje smijem dvojiti, kolebati se, istresti iznutrice. Slijedećih pola sata proveo sam tražeći način da promijenim link, da ju klik baci u prazno. I uspio sam (srećom pa sam na skroz svom terenu, gdje sam samcat mogu promijeniti sve, na blog.hr-u bih mogao samo obrisati sporni post). Ona će vidjeti ovo: http://cocklit-1971.com/skroz-osobno/343-vanzemaljska-tolerancija-na-budale.html Nadam se da se neće sjetiti oduzeti višak, sve do osnovnog URL-a http://cocklit-1971.com . Mislim da neće. Ne kuži se puno u internet.
Laku noć, blože.
Odredi kao favorit
Pogleda: 414 Komentari
(5)
...
autor komentara: aurelia , Ožujak 12, 2010
ne racunaj na to, to ne zahtijeva veliko poznavanje interneta. iako se meni čini da bi trebao moći s nekim tko ti je važan podijeliti ove misli, jer nisu ni ružne ni tako skandalozne da bi trebale otjerati bilo koga (no prihvati da mogu zabrinuti curu :-)), ako doista ne želiš da ona ovo vidi, morat ćeš učiniti više od brisanja tog jednog članka
...
autor komentara: aurelia , Ožujak 12, 2010
a u vezi prvog dijela - ako i nije doista takva nezahtjevna po prirodi, naučila se takva biti, jer se muškarci masovno žale na dosadne, napasne, potrebite cure... sasvim si u pravu da trebaš ti sam, prvi, učiniti ono što imaš poriv. ona slijedi tvoj mig o tome što smije a što ne, bar to tako izgleda tu sa strane
...
autor komentara: Missillusion , Ožujak 12, 2010
složila bih se s aurelijom oko ovog drugog komentara, nekako se i meni tako čini, nikad ne možemo znati što je nekog navelo na oprez. Možda to da ga "nije doživljavala" ipak nije cijela priča, možda postoji zaista nešto ispod te nonšalantne izjave. Nikad ne znaš, dok se sama ne otvori. Znam da je naporno, ali i sama razmišljam kako je bolje u toj prvoj fazi biti takav, bar se čovjek ne rani zalijetanjem (osobno iskustvo blablaa). Vidjet ćeš, počela se otvarati ipak malo više, možda padnu brane uskoro.
|
