| Vanzemaljska tolerancija na budale |
| Srijeda, 24 Veljača 2010 00:16 |
|
Valjda najlakše "tiltam" kad mi netko zbuni te moje uvježbane skenere, nedajbože još i da pokaže napretek dobre volje i truda... Tiltam kao loš stari fliper. Od neki dan, kad sam Pravnicu odložio u ladicu nečeg meni stranog i nepoželjnog (motiviran njezinom vlastitom pričom, taj postupak sa strane nekog poput mene savršeno "pije vode")- od tog dana ju izbjegavam. Čak sam i lagao. Mislim, kako nekoga izbjeći bez laži? Nisam ja nju izbjegavao jer mi je odbojna ili slično. Jednostavno - nisam se vidio u priči kakvu sam čuo od nje. I ne bih baš da se takva priča dogodi i meni. Prvo sam joj slagao da sam spavao kad se nisam javio na poruku. Onda sam joj slagao da sam bolestan. No, nije se dala smesti. Ne, nije bila napadna. Nisu te poruke sijevale svaka dva sata, ali bila je svakodnevno prisutna. Danas mi je stigao SMS s pitanjem imam li školu i utorkom, jer ona danas dolazi u Osijek poslom. Rekao sam da nemam. Nisam slagao. I nakon njezinog odgovora, rekoh da ću doći. Bez obzira na školu. "Ako ti nije problem, bit će mi drago" - bio je odgovor. Radije bih da je prošlo bar još nekoliko dana, da stignem razmisliti o svemu. Ali nije, a ja više ne bih lagao, razbija me to. Zanimalo me prije svega ZAŠTO je ona još uvijek tu, kad sam napravio valjda sve što sam mogao da ju odbijem. Dijelom nesvjesno, dijelom sasvim svjesno.
Nastojao sam ugasiti skenere u razgovoru. Radije sam otvoreno pitao. Kako, zašto... Rekao sam joj što mi je jako smetalo u toj priči. Dobio sam pojašnjenje, djelomično razumljivo. Djelomično jer ja sam ipak neki sasvim drugačiji čovjek.
Razloge uspijevam razumjeti, silne godine koje su ti razlozi preživjeli još uvijek ne shvaćam. I, kako je vrijeme odmicalo (a opet sam ispunio cjelovečernji program) razmišljao sam kako će završiti taj susret. A ona je postala nemirnija, sve se nešto uzvrpoljila. Reći ću joj da bih ju rado vidio opet. I slijedeći put isto tako. I još jednom. Sve dok se ne uspijem uhvatiti u koštac s njezinom pričom. A onda mi je valjda "sijevnulo"... Čime ova cura zaslužuje da ju tako maltretiram? DO SADA - BAŠ NIČIM. S jedne strane - priča koju teško "gutam", na drugoj strani vage - moja priča, otvorena, meni jasna i poznata, ali drugima... Koliko je drugima lijepa i ugodna? S jedne strane gotovo nadljudska tolerancija i trud okrenut u mom smjeru, s druge strane sumnja, skeneri, "testiranja"...
E, momak, al znaš zaglaviti... :-/
Nisam se brijao, razlog je poznat... Zaboravio sam na to na kraju večeri. Puse su pale, sad kako nam bude.
Isključujem vas sada iz priče. I nemojte mi poželjeti sreću, postao sam praznovjeran...
Radije pljunite na pod.
Odredi kao favorit
Pogleda: 255 Komentari
(0)
|
