Rekoh kako neću pisati o ovoj temi, ali ne ide. Ne bih pisao da je sve bar izbliza OK. Ne bih imao zašto. 

Ova moja nova cura je satkana od iznenađujućih suprotnosti, a pozitivna iznenađenja se događaju tamo gdje je to manje važno. 

Hladnoća je prvi dojam kojeg je ostavila na mene, još kad sam tek fotke vidio.  

Upoznavanje nije puno promijenilo. Supertolerantna, superstaložena, superodmjerena. I dalje - hladna. 

Prvi put je ljudsku temperaturu pokazala kad sam ju obavijestio da idem s frendicom na kavu. U pol te kave stigla mi je poruka koja kaže kako ona misli na mene. Sumnja, strah, ljubomora? Zgrozim se od pomisli da će nešto pokazati samo u takvim situacijama. 

Očekivao sam hladnoću i na tjelesnom polju. Da će i poljupci biti "vrući" poput kocki leda.

Tu je uslijedio mali šok. Ajd, bar negdje...

Cura se ljubi kao uzavreli vulkan. Tako i reagira na dodire. Vruća?

Da. Opako vruća. Osim toga i opako zgodna. Sitna, naizgled krhka, no čim odjeća padne na pod, svjestan sam ljepote te "džepne Venere" pred sobom. 

Dobar seks. Zapravo, možda i nije baš TOLIKO dobar, ali nakon onakvih poljubaca baš sam ju jako poželio.

No, zna se već... Ne drži me to dugo, ako sve ostalo fali. 

Poslije prvog seksa nadao sam se promjeni i u svemu drugome.

Uzalud, čini se. 

Za sebe tvrdi da kaže sve što joj je na umu. Što nema veze s istinom, jer da je istina - to bi značilo da joj na umu nije NIŠTA, jer ništa ni ne govori. Rekao bih da je mislila na ono loše. Skresati drugome u lice kad joj nešto ide na nerve. Kad joj padne tolerancija, što je, čini se, užasno rijetko. Po nekim pričama - bit će da je to.

U svemu osim seksa je poput ribe s dna oceana, gdje je voda topla možda tri stupnja celzija.

Izjave poput one kad sam ispijao kavu s prijateljicom se ne ponavljaju. Zapravo - nema ničega. Uvijek ja započinjem komunikaciju.

Neće biti teško prekinuti. Biti će dovoljno jednog dana ju više ne započeti. :-/

Baš nikad mi ništa nije ovako započelo. Baš nikad taj kontakt nije bio tako slabašan.

Tko mi je kriv kad još uvijek nisam naučio povjerovati svom prvom dojmu, jbg. 

Možda trebam biti samo "serviser"? Ne bih to, jednom u životu mi bilo dovoljno.

A da ju ja sad idem odgajati, na početku njezinih tridesetih, ne zvuči mi baš realno, uostalom - ne vjerujem da se ljudi toliko mogu promijeniti, niti ih želim mijenjati. Ne ide to. Bit će da ju je odgojilo onih deset godina u kojima svog dečka "uopće nije doživljavala". 

A ja... Cimnuo sam onu curu od neki dan za još jednu cugu iliti susret.

Nikad, baš nikad nisam tako nešto napravio nakon nekoliko dana svježe veze (ili da napišem - "veze"? Svejedno - nikad nisam). I nikad nisam ponovo cimnuo nekog od kog sam dobio odjeb.

Odgovor - voljna je?! Nije otišla hladna te večeri, to sam skužio. 

Pa nek se dogodi što god se treba dogoditi. Postoji nekoliko mogućnosti, a samo jedna je slabo vjerojatna - da ostane ovako kako je sad. 

Komentari (3)

Napišite komentar

Korisničko ime / nick*

e-mail*

Website (nije obavezno)

Komentar*

manji | veći

Prati komentare putem e-maila (samo za reg. korisnike)

Pročitao/la sam i prihvaćam UVJETE KORIŠTENJA (obavezno!).

Dodaj komentar Pregled