Ne znam da li se sjećate, ali proljetos sam napisao post o ženi koju sam poznavao, a onda sam čuo da je umrla, godinu dana nakon što se to zapravo dogodilo. Bez previše detalja. Nedavno sam čuo da je zapravo podlegla ozljedama koje si je sama napravila. Zbog nekog lika, nekog s kim je bila u vezi. Teško mi je to povjerovati, nisam ju doživio kao takvu.

Sve u svemu, to mi je naj-fuj, to "rekla-kazala" kada sam daleko od stvarne priče. Ne znam zapravo što je gore, kad ne znam uopće što se događa s nekim čiji sam život "okrznuo" svojim, ili kad čujem priče u koje ne mogu vjerovati.

Zato hvala Aureliji, koja se javila. Bar da je živa i zdrava, iako ju na trenutke ne kužim, a niti ona mene, reklo bi se. :))

Uglavnom sam sve svoje priče iz prošlosti u sebi završio. Ne vučem "repove" za sobom, na koje bi netko mogao nagaziti baš onda kada mi to ne paše, ili slično. Čak i Ljubinka je u meni dorečena. Ima svoje mjesto u meni, uvijek će ga imati. Čvrsto, udobno, grijano. :) I Miri ga ima. Možda i učestale misli mogu biti anđeli-čuvari.

Samo je jedna priča iz prošlosti u meni ostala nedorečena. Iz nje sam se iščupao silom. I nikad točku stavio.

No, živ sam još, jel... I ne planiram nikud sa ovog svijeta, barem ne u slijedećih 15-20 godina. :)))

Laku noć. :)

Komentari (0)

Napišite komentar

Korisničko ime / nick*

e-mail*

Website (nije obavezno)

Komentar*

manji | veći

Prati komentare putem e-maila (samo za reg. korisnike)

Pročitao/la sam i prihvaćam UVJETE KORIŠTENJA (obavezno!).

Dodaj komentar Pregled