Dva su bitna događaja obilježila utorak i srijedu... :))  U utorak popih pivo sa Z. (iliti Martinom iz komentara), u srijedu sam imao spoj.  Martin k'o Martin, postavio mi je dva-tri razarajuća pitanja. Zapravo, postavljam si ih i sam cijelo vrijeme, ali sebe valjda slabije čujem. Sve se svodi na ono osnovno - što očekujem od veze s udanom ženom.

Pod dojmom tog razgovora bio sam i u srijedu na spoju s dragom. Kad sam joj došao, još sam bio jako njezin. Kad sam odlazio - već malo manje. U četvrtak ujutro postavio sam si pitanje: treba li to meni?

U isto vrijeme draga je valjda izgubila i posljednju vezu s čvrstim tlom: "Ne dam ti da odeš, eto!".

S jedne strane, vidio sam svoj odlazak iz priče u kojoj se toliko puno lošeg može dogoditi, a od čega je valjda najblaže to što ću ja izgubiti nešto vremena. Ta prva slika je logična, realna, vjerojatna... Neko zlo koje će se sigurno dogoditi. I da... Vidjeh i zajamčeno prokletstvo koje će me sigurno pogoditi ako okrenem leđa nekom tko je prema meni otpustio i posljednje kočnice, nakon što sam ju ja naveo na to. Zaslužio bih ga tim načinom, da.

S druge strane, vidjeh veliki upitnik s ispisanim "ŠBB-KBB" (iliti "što bi bilo kad bi bilo") kako lebdi u zraku. Zanimljivu ženu, inteligentnu, optimističnu. Sve bolju u krevetu, kako emocije napreduju (da, zaista). Obožavam njezino tijelo. Obožavam taj seks. Ali, daleko je to od onog najvažnijeg... Volim njezine zezancije, taj ludi, veseli duh.

Ona reče kako smo loše počeli. Ona je započela prijevarom i ako se ikad ta naša priča konkretizira, ja joj neću vjerovati. Tako kaže. A ja kažem da ju samo moram dobro upoznati, i tog problema ne može biti. A ovim tempom, neću ju upoznati nikada. :-/

Istina je da sam se danas nagovorio da ostanem njezin. I da ću se tako nagovoriti i sutra. I svakog dana iznova. Danima. Mjesecima.

Jer, zapravo - želim ju upoznati. Previše me je zdrmala i oživjela i postala dovoljno važna da se svakoga dana iznova nagovorim na nju.

Možda je bezvrijedna, lažljiva glumica, ali za sada to ne bih rekao. A ono razarajuće "što bi bilo kad bi bilo" ne želim si dozvoliti.

Idemo dalje.

Komentari (7)

Napišite komentar

Korisničko ime / nick*

e-mail*

Website (nije obavezno)

Komentar*

manji | veći

Prati komentare putem e-maila (samo za reg. korisnike)

Pročitao/la sam i prihvaćam UVJETE KORIŠTENJA (obavezno!).

Dodaj komentar Pregled