Skoro dva tjedna vukao sam "paralelku". Gad, govno muško, svinja... Bio sam s dvije žene.  Prva, to je već poznata priča ("ja ljubavnik"), a druga... Čemu druga, ako sam se s prvom dobro osjećao? Pa baš tu i jest kvaka. Nadao sam se da će me odvući od zla koje si činim. Zgodna, vatrena crnka koja mi je u poluza*ebanciji nabacila kako je odlična u krevetu, a ja sam joj povjerovao... I znao sam da me neće razočarati.

I nije me razočarala. Žena koja je u krevetu baš ono što bih si poželio. Ali... Ja nisam bio na nivou zadatka. A nisam bio jer, *ebiga - misli su mi bile negdje drugdje.

Misli su mi bile s mojom udanom dragom, koja se ne praši ni izbliza toliko dobro već me je uzela nekim skroz apstraktnim kvalitetima, dragim nama budalama... Duhom. Nečim neopipljivim čime me drži bez ikakvoga problema. I kao fakin' teenager, s njom želim sve.

Jedno vrijeme sam si slagao sliku u glavi, čudnu viziju, fotorobot-namjeru prema kojoj bih i dalje bio s obje, uzevši od jedne dobar seks, a od druge to "nešto" što me uništava... Znajući da lažem sebi, jer znam da me samo jedan dio toga plana, samo jedna od njih dvije u ovome trenutku može učiniti zadovoljnim i ispunjenim.

Da, istina je - zatresao sam se u nju. U udanu ženu. Iako još uvijek nekako kontrolirano razumom, zauzdano logikom koja baš i nije na mojoj strani. Nastojim se kontrolirati. Trudim se kontrolirati. A ona... Ne znam. ne vidim ju još dobro. Ne poznajem ju ali upoznajem polako, iz susreta u susret. I ničim me do sada ne odbija.

S druge strane, moguće je da me je upravo bezperspektivnost ostavila prikovanog uz nju. Da zapravo nesvjesno bježim od veza koje bi me (kao) vodile negdje. Kao da sam umoran, istrošen, pohaban... Ofucan.

Kakogod, večeras sam, s grčem u želucu, obavijestio crnku da se povlačim. Izvlačim. Primila je to dostojanstveno. Kako joj je zaista, ne znam. Ako je zaista htjela krevetsku vezu, kako je i rekla, onda joj nije jako teško. Ali, nekako mislim da to baš i nije tako (kako mi jednom netko reče, a što me je u tom trenu izludilo - "Ti nisi za potrošit, ti si za vezu"). Kakogod, to je sada iza mene.

Čekam neki znak. Da se NEŠTO dogodi, nešto što bi me odvuklo dalje. I čisto sportski, svinjski, ubacujem u priču još jednu zgodnu za pokušaj "klina klinom".  Treću. Iliti novu drugu. Ma, šalim se. Neću.

Neću jer nema šanse. Iako također zgodna i zanimljiva, neće ni to ići. Naučih iz prošlog pokušaja.

Dakle, čekam i dalje.

**********

Neki dan sam bio na moru, skroz neplanirano. Nazvao frend i izvjestio me da ide na moto-party u Sinj, sa mnom ili bez mene. I bijaše to SA MNOM, naravno. Mislim, ajd propusti takvu vožnju, motorom kroz najljepše predjele Bosne, pa do Sinja, pa (naravno) malo na Jadran kad smo već tu... Avantura je trajala nepuna tri dana. U Trilju mi se pokvario motor (popravljen, pomogli domaći, kao što se nikad ne bih nadao da će mi pomoći potpuno nepoznati ljudi), u Sinju smo se prebili k'o mačke, malo niže Omiša smo nasolili guzice u Jadranskome moru.

A voziti za frendom koji je izvrstan vozač, a lud k'o šiba bilo je također jedno nezaboravno iskustvo.

***********

Često se sjetim Ljubinke. Zapravo, ne samo nje, već nekoliko tih duhova moje prošlosti, onih s kojima je kontakt prekinut, valjda da bi lakše nastavili svatko svojim putem... Ali Ljubinke ponajviše. Tako bih volio da je dobro i da ima mir u sebi. Sama ili s nekim, samo da je sve OK.

I tako to... :)

Sutra je opet novi dan.

I tko zna što mi donosi.

Komentari (1)

Napišite komentar

Korisničko ime / nick*

e-mail*

Website (nije obavezno)

Komentar*

manji | veći

Prati komentare putem e-maila (samo za reg. korisnike)

Pročitao/la sam i prihvaćam UVJETE KORIŠTENJA (obavezno!).

Dodaj komentar Pregled