| Majmun |
| Nedjelja, 29 Kolovoz 2010 23:27 |
|
Nedavno mi se sestra pohvalila kako joj veza traje već skoro godinu dana. Prekjučer mi je rekla kako je gotovo. Nabrzaka, u prolazu. Nisam stigao ni porazgovarati s njom o tome. Večeras sam bio kod Milice, zazvonio mi je telefon. Sestra. Treba savjet. Slušao sam ju. Cijelu priču, koja skroz smrdi. Zapravo, više je trebala nekog da ju sluša. Jer ne zna kud bi sa sobom. Slušao sam tu priču i prije par mjeseci, tada prvi put i u blažem obliku. Priču o razvedenom liku, koji se s ženom razveo jer ga je (kako kaže priča) varala. I koji sad živi sa malim sinom, a kći mu je s bivšom. I koji sad ne vjeruje nikome, koji ima ispade ljubomore i nepovjerenja. Iako sjeban, možda zaslužuje šansu? Navijao sam za tog lika. Da se sredi. Da počne vjerovati. Jer - bio mi je simpa. Činilo se da ima potencijala u njemu za nešto dobro. Drugu stranu priče sam znao. S druge strane je moja sestra. Koja je povremeno znala zapakirati neke kiflice i kolače i odnijeti ocu te mini-poluobitelji. Koja je vjerovala u tu svoju priču. Prvi put sam joj rekao da ne istrčava s odlukama. Da bude jasna prema njemu i da to traži i od njega. Da razgovaraju. Da uloži sav trud, a ako on ostane takav - tek tada da ide od njega. Nakon maksimalnog truda. Samo da si ne ostavi upitnike i nejasne situacije. Neka bude sigurna. Tada su se pomirili.
Sad je veće sranje. Upletena i treća osoba. Totalno sranje od priče.
Kao da vidim tog majmuna. "Sad ću ja njih varat. Ja sam muško. Ja sam jebač."
"Nema tu sreće. Makni se od njega." - rekoh ovaj put. I kako sam to izrekao, čuo sam provalu jada, suza, jecanja... Valjda se je nadala da ću ju i ovaj put bodriti da ne odustaje. Jer veći dio nje ne želi odustati. Ali ovaj put ju ne mogu bodriti. Jer znam koliko NE zaslužuje ta sranja. Znam koliko je ispravna. Gledao sam tu radost kad nosi te jebene kiflice.
Jednom malom djetetu i jednom velikom majmunu.
Odredi kao favorit
Pogleda: 247 Komentari
(0)
|
