| E, *ebiga sad... |
| Subota, 28 Kolovoz 2010 07:58 |
|
Jučer Milica i ja nismo uspjeli ni pričati a da nas netko ne prekine... Prvo je Kraljica Majka opet nešto izvoljevala (naravno - skroz neplanski i iznebuha), a u drugom pokušaju prekinuo me je gospodin XY, kojeg skoro pa da i nisam čuo još od prošle jeseni, kada je bio jedan od mojih "uzalud-vam-trud-svirači" dobrih duhova. Dakle, taj poziv na drugi mobitel me je žešće iznenadio. Gospodin XY se zatekao u birtiji. U kojoj, sasvim slučajno, radi i izvjesna bivša iz jedne davne priče. Koja i dan-danas, eto - konobari. I za koju sam svaki put, kad god sam se posljednjih godina te žene sjetio, pomislio da je kod nje vrijeme nekako stalo. Jer je, osim koje bore oko očiju, kod nje gotovo sve bilo isto i desetak godina poslije. Posao, stan, način života, navike... Gotovo sve. No, nije baš sve isto, čini se.
Kad mi ju je XY dao na telefon, iznenadila me je pričom... "Znaš šta ima nova? Postat ću baba!" "Ajde?! Pa kad prije? Kol'ko sinovi imaju godina?" "Pa 18." "Ajaj... Kad prije?"
Stvarno - kad prije? Ne mogu reći baš "Kao da je jučer bilo" jer nije, ali, jednostavno - teško mi je pojmiti da će jedan od ona dva usranca koje sam upoznao tamo negdje kad su izišli iz pelena za koji mjesec postati otac. Jer, ne izgleda mi to baš TOLIKO daleko.
Bit će da se još osjećam mladim, da još živim u tom nekom nestvarnom, nerealnom zaostatku svojih dvadesetih.
Jebajiga.
Odredi kao favorit
Pogleda: 259 Komentari
(2)
|
