|
 Tek nedavno sam skužio nešto o sebi, o čemu prije nisam previše razmišljao: promišljen sam u odijevanju. Ono, kao - slažem skladne kombinacije iz minimalne ponude svoje odjeće i obuće.
Skužio sam to iz nekoliko pojava: prvo - nerviraju me pogrešni oblici, krojevi ili boje na ženi s kojom sam u vezi; drugo - moja vlastita sestra pridaje potpunu važnost mom sudu, prezentira mi nekoliko kombinacija kad god se hoće lijepo skockat (u nekim važnijim prigodama), a moj sud bude konačan; treće - kad idem kupiti neki odjevni predmet, uglavnom uvijek imam u glavi boju i približan stil, tj. kakav odjevni predmet trebam da bi mi se uklopio u već postojeću garderobu. Nisam nikad prije previše razmišljao o toj tematici, u teen godinama poznavao sam samo crne odjevne predmete i crne patike, u dvadesetima sam tome dodao i bijelu ili tamnoplavu boju, u tridesetima nijanse smeđe, nešto kasnije i mnoge druge boje. Zadnjih godina mijenjam i izvore nabavke - odustajem polako od mjesta poput npr. Arizone (iako su za neke vrste odjeće poput npr. jeansa takva mjesta još uvijek u kombinaciji, jer za jedan odjevni predmet ja nikad neću dati više od 200-400 kn, ukoliko se ne radi o jakni, debelom zimskom džemperu ili, naravno - odijelu). Prije svega uživam ako sam izabrao prave cipele (valjda su te zadnje godine prečestog druženja s ženskim rodom nešto "pomakle" na metro-stranu :)))) ). A tu gotovo nikad ne fulam. Iliti - nikad ne fulam kad biram lijepo, klasično, elegantno. Opcija br.2 je pomaknuto iliti ekscentrično. Ni tu nikad ne fulam, bar što se mene tiče. :)))) Drugi se obično ne slažu s tim, ali njih se u ovom slučaju niti ne pita.
Rijetko poželim obuti takve cipele, no, kad imaju TO NEŠTO što mi se sviđa, onda ih moram imati. A to se dogodi jednom u sto godina, baš kao što se dogodilo s mojim ljetnim krpenim "skitalicama", kako sam ih nazvao... Jer tako i izgledaju, kao neki casual dronjci. Kupljeni u Deichmansu za nekih cca 100 kn, s već kultnim statusom u mojoj glavi kad god pomislim na neku obuću... Zamjeram im jedino nedefiniranu boju, svi ostali detalji su genijalni. :)))) Čvrsta je mrzila moje skitalice. "Uvijek se tako lijepo obučeš, šta će ti TO na nogama? Poderat ću ti ih!" Čvrsta ne razumije pomaknutost. A i kako bi kad je u stanju masno platiti ONAKVE cipele kakve sam ja na njezinim nogama mrzio vidjeti, podjednako toliko koliko i ona te moje krpenjače. S takvim se cipelama priča, nažalost - nastavlja. Milica nosi cipele gotovo identičnog stila. Ne mogu se sjetiti marke, no to su cipele osrednje visine potpetice, bezlično okruglaste na prstima, s nabojanim ovećim "pečatom" marke naprijed preko pol cipele, ili s nekom šljokicom dodanom na taj bezlični oblik. Što ću, adaptirao sam se, šutim. U krajnjem slučaju - samo su mi bezlične, nisu mi katastrofalno ružne. Ili jesu? Ne znam, ali znam da su ove ljetne natikače što ih nosi još 16 puta grozomornije. Pluteni đon, nešto crvenkasto ispleteno preko prstiju, grozno. Takve bih kupio svojoj majci, koja ima 66 godina. Možda bi dojam bio bolji kada bi se one uklopile s nekom svijetlijom ljetnom haljinicom, no Milica to uklapa s tamnijim suknjama. Jebajiga. No, hajde... Ako voliš curu, naviknut ćeš i na njezine neodgovarajuće cipele. Dabogda to i ostalo sve što mi smeta. Šutim , naučio sam. Prilagodim se. :))))) Naučio sam šutjeti još s Ljubinkom, koja doduše nije birala čudnu obuću, ali je zato znala odabrati odjevni predmet kojeg bih spario jedino s kontejnerom za smeće, i to istoga časa. Ni to nije bilo toliko često (Ljubinka voli svijetlije, žarke boje, te je tu ljubav dobrim dijelom prenijela i na mene, osobito kad je narančasta u pitanju), ali mi se jedna grozomorna šarena tunika urezala u sjećanje. :)))) No, svi imamo svojih promašaja. Nedavno sam složio na hrpu 4-5 nenošenih odjevnih predmeta koje nikada neću obući. A nije mi ih nitko drugi izabrao, sam sam ih kupovao. Sve osim jednog, nedavno spomenutog BIJELOG džempera. Biznis kežual, dar jedne profesorke. I tako... Nadam se da moje modno picajzliranje neće još puno napredovati, jerbo mi ona pederčina Fashion Guru ide, blago rečeno - naku*ac. 
Legendarne, neshvaćene Skitalice. Neprocjenjivo. :)))
 |
Skroz osobno 
Slažem se u pogledu toga da ni luda ne dam 200 kuna na jedan komad odjeće, osim ako nije u pitanju kaput.
Ustvari kad malo bolje razmislim, zadnjih dvije godine uglavnom odjeću nabavljam na auto-piji i inim buvljacima, za 10-20 kuna komad i onda to preuređujem i prilagođavam kod kuće.
Pozdrav!