| Dan kao kula od karata |
| Nedjelja, 08 Kolovoz 2010 00:12 |
|
Još sinoć u predvečerje baš ništa nije kazivalo da bi taj dan mogao završiti toliko naopačke... Subota kao i mnoge druge u zadnje vrijeme, vozio sam u Osijek, išao se naći s curom. Mogao sam ići sestrinim autom, ona je na moru, njezin ima klimu, no nije bilo vruće pa sam išao svojim. I, na samom ulazu u OS... Šklop-šklop-šklop, začuo se zvuk ispod haube. I lampica, crvena... Struja. Znao sam odmah što je - pukao remen. Isti onaj kojeg sam promijenio proljetos i koji bi trebao trajati bar 2-3 godine. Kvalitetna roba, nema što. Kvar? To je kvar ??! To je govno! Problemčić kojeg bih sam riješio za dvadesetak minuta, samo kad bih imao rezervni remen. No, naravno - ja ga nemam. I što sad? Gdje naći remen u subotu navečer? Nigdje, naravno. Pomislio sam kako sam zapravo sretan u toj nesreći. Jer ipak sam stigao do Osijeka i parkirao auto na parking, nisam ga morao ostaviti kraj otvorene ceste. A i neki dan sam došao s puta, remen nije skviknuo negdje u Bosni, srećom. Milica je došla po mene, otišli smo do stana njezine seke, koje preko vikenda nema tamo. Standardno. Malo se pograbili i isplanirali što nam je dalje činiti. Ona će me odvesti kući. Već sam organizirao da mi se sutra otvori jedna radnja s rezervnim dijelovima, imat ću i remen. I otići to promijeniti, sestrinim autom, naći ću nekog da se sa mnom poveze i da vozi drugi auto natrag... Srećom pa me je pokojni babo naučio mnogim vještinama, osobito automehaničarskim. Isti onaj babo koji je, doduše, uvijek imao rezervni remen u autu. Čini se da me ipak nije naučio svemu. I tek što sam sve to isplanirao, Milici je zazvonio telefon. Neka obiteljska frkica, treba doći kući. Jebiga. Treba odmah krenuti. Došao sam kući, Milica je pošla natrag. Nije mi baš bilo drago što mora sama natrag, noću, cestom koju i ne poznaje... I još 40 minuta duže, od Osijeka do svoje kuće. Al jebiga. Nije mi se išlo spavati, uzeo sam sestrin auto i otišao do birca. A u bircu - gori svijeća. Poginuo jedan susjed na motoru, prije dva-tri sata. Jebote... Kakav dan, na kraju, iz čista mira... Odaberem pogrešan auto, pukne mi remen, nemam rezervni a vikend je, Milica mora kući večeras umjesto ujutro, čovjek poginuo... Vratio sam se kući. Čekao poruku da je stigla, kao ozebao sunce. Samo da stigne bez problema. Samo da napokon završi taj dan, bez novih sranja... I stigla je poruka, prije par minuta. Odoh spavati. Sutra je novi dan.
Automehaničarska nedjelja. :)))
Odredi kao favorit
Pogleda: 286 Komentari
(0)
|
