|
Da smo unaprijed znali što nas čeka, vjerojatno se ne bi odlučili na ovo ljetovanje. Zapravo – sigurno se ne bi odlučili na njega. Čovjek je u stanju izići na kraj s mnogim nedaćama koje ga zadese, no rijetko bi ih bio spreman prihvatiti unaprijed. Putovali smo gotovo cijeli ponedjeljak, od 07:30 do 19:00. Kroz BiH sam nastojao malo skratiti put, pa sam skrenuo tamo gdje rijetki idu. Malo sam se bojao te na karti žuto obojane ceste, prečaca od Mostara na Stolac, no ta je ispala super. Ona crvena (koja bi, dakle, tebala biti puno bolja) što vodi k Neumu bila je šok. Kozji putić koji vijuga preko brda i dolina. Asfaltiran, ali tolike "širine" da se dva auta ne mogu mimoići bez usporavanja i sklanjanja u stranu.. No, i to je prošlo. Pri dolasku na odredište, u Baošiće kraj Herceg Novog uslijedio je novi šok. Zatekli smo ženu s kojom je bilo dogovoreno čišćenje stana do grla u poslu. Jer stan je bio svinjac, a javljeno joj je tek večer prije našeg dolaska. Moj frend (vlasnik stana) je imao podstanara koji je izišao mjesec-dva prije našeg dolaska i ostavio kaos. Kao da je (ali DOSLOVNO) u tom stanu živjela svinja. Slijedeći šok je bio kad smo shvatili da bojler NE RADI. Hladne vode ima, ali tople ne. Iz crvene slavine ništa ne curi. Provjerio sam ventil za dotok vode u bojler, okretao se je. Izgledao je ispravan. Ali džaba. Nešto tu ne valja. Bojler je prazan. A nas dvoje ljepljivi od puta. Usaftani. Dobili smo ipak besplatno tuširanje u limenoj kabini pokraj zgrade, koja je u vlasništvu te žene koja je spremala, inače kućepaziteljice. Koja je, srećom, zbog čestih problema s vodoopskrbom dala napraviti vlastiti bunar. Slijedeći dan sam pokušao riješiti problem bojlera. Zvali smo majstora. Kad je napokon došao (ne navečer kad je rekao, već sutradan), pogledao je situaciju i rekao da će doći kasnije s alatom. Nismo ga više vidjeli. Tu sam odustao od popravka bojlera, da si ne bih uništio živce čekajući majstore.. Patentirali smo kaubojski sistem – zagriješ na štednjaku lonac s vodom, pa sipaš u kantu hladne vode i imaš dovoljno za polijevanje jedne osobe. :)))) Navikne čovjek na svašta.
Taman kad smo navikli na taj "kaubojski tuš", vode nam je nestalo POTPUNO. Nismo je imali od četvrtka do ponedjeljka, zbog nekih neriješenih odnosa između stanara tih zgrada i vodoopskrbnog i kanalizacijskog sustava. Što se baš moralo dogoditi dok smo ja i Milica dolje, jel... Naravno. Uslijedila su nova snalaženja i improvizacije. U petak ujutro kupio sam 30 litara vode u plastičnim bocama od 5 litara za piće i pranje suđa, a kod kućepaziteljice smo natočili još desetak takvih boca za održavanje osobne higijene i ispiranje WC-a. I to se može podnijeti, kad te tako zapadne. Ni u jednome trenutku nam nije palo na pamet da prekinemo ljetovanje. I tako... Herceg Novi i okolica – to je zapravo neko "sirotinjsko" more prenapučeno turistima iz Bosne i Srbije, u tolikoj mjeri da crnogorskog naglaska gotovo da i nismo čuli. Za razliku od tog kraja, Budva je nešto drugo, tamo idu oni koji imaju više love. Bili smo i tamo jedan dan, kišilo je pa smo taj dan odredili za vozanje po crnogorskom primorju. U Budvi moš vidjet valjda sve one aute i motore koje u životu nisi vidio osim u novinama i auto-revijama. Sve neki AMG Mercedesi, Ferrariji, Harley-Davidsoni. I plaža Jaz, nedaleko Budve, valjda najljepša koju sam do sada vidio na Jadranu. Eto. Vratili smo se jučer, opet gotovo 12 sati vožnje kroz Bosnu. Iznad Jablanice sam se izvukao od kazne za brzinu. Došli natrag živi i zdravi, Zelenko nije niti na tren zaštucao... I, što je najvažnije – bili smo skupa tjedan dana u lošim uvjetima života, bez ikakve svađe, nesporazuma, povišenog tona. Milica me je oduševila, prihvatila je sve tako kako jest. Tako je, sad ne može biti bolje i jebiga. Na moru smo, skupa smo, sami jedno s drugim. Tu smo da se odmorimo i da nam bude lijepo. Tako je i bilo. U jednom trenutku, onog dana kad smo ostali bez vode, rekao sam joj "Hvala ti što si normalna". Samo se nasmiješila. 
Pogled iz malog parka u mjestu Kumbor, pokraj Baošića gdje smo bili smješteni ( iliti "Signal-bašte" kako sam ga ja prozvao jer se iz tog parka mogu uhvatiti signali svih HR mobilnih mreža) 
Plaža Jaz pokraj Budve, prazna u predvečerje kišnog dana
 |
Skroz osobno 
imat ćete priče o ovom ljetovanju za iduće desetljeće. da je sve bilo kak treba... izblijedilo bi brzo