|
Suprotno očekivanjima (ono,kao - ljeto je, nitko sad ne radi više od onoga koliko se baš mora raditi), telefon mi dovoljno često zazvoni u vezi raznih poslića. Odlazak na more više nije ni najmanje upitan, bar ne financijski. Razbit ću se poslom u slijedećih 10 dana i zaraditi dovoljno. No, čini se da bi odlazak na ljetovanje ipak mogao biti sporan. Milica nema love. I zapela je ko tele u šarena vrata kako ona neće ići na more bez novca. A ja joj tupim kako imamo dovoljno. Ali ne... Njoj je to valjda ispod časti. Nije ona sponzoruša, jel... Neki dan smo o tome pričali. Ono, bih li se naljutio. Da, naljutio bih se. Jer je razlog skroz budalast. Jer uopće nije važno to što ona nema love, važnije je to što se ja tome silno radujem (a i ona bi voljela). Jer bih se silno rastužio da ne odemo zbog takvog glumpavog razloga. Jer bi se sigurno posvađali ako bi ona u tome ustrajala, možda čak i prekinuli.
Znam da bih pukao. I vjerojatno - otišao sam. Koliko god da ju (jednim dijelom) i razumijem, jer i ja sam takav... Al ne treba sada razmišljati na taj način. Ljeto je, imamo povoljnu shemu, GO naštiman u isto vrijeme... Zar ne bi bilo šteta to propustiti? Ako odlazak i dalje bude sporan iz istog razloga, ne znam što ću. Možda ju nagovorim na foru da se može odužiti nekim vikendom negdje o svome trošku... Ne znam. Vidjet ćemo. Možda ne ustraje.
 |