|
Imao sam spoj večeras. Vanserijski. Ponedjeljak nam inače nije dan za susrete. Spoj koji je trebao završiti prekidom, a završio je razgovorom. Ne budemo prekidali. Najveći problem je bio što smo oboje nekako "na pol gasa". Njoj je to možda i normalno, meni baš i nije. Zapravo, nije ni njoj. Samo NE ZNA, čini se. "Ja ne znam što je to normalna veza".
Zamjerao sam joj potpuno odsustvo inicijative. Iskazivanja želja. Jer, nikad, baš nikad do sad nisam sreo curu koja ne bi napisala poneku poruku da ja nisam počeo, koja ne bi telefonski razgovarala da ja nisam počeo, kojoj nije palo na pamet da me pita da li bih možda rado prespavao s njom u stanu koji je prazan do sutra poslijepodne... Zamjerao sam joj što u tim telefonskim razgovorima "cimnutim" s moje strane ne zna razgovarati ni o čemu nego što smo danas radili, i što ćemo raditi. Kad ćemo u trgovinu, kad ćemo na spavanje. Nikakve podijeljene misli, nedoumice, pitanja, bojazni... Kao stroj. Savršeni, nehumani, nesjebani. Koji može biti sa mnom, a i ne mora. Što meni smeta. S druge strane, i ja sam bio na pol gasa. Ispalo je da sam ja isti kao ona. Dijelom zbog toga što se ona tako ponašala, dijelom jer pušem i na hladno. Svjestan sam toga cijelo vrijeme, kužim se dobro. No, kužila je i ona, večeras smo to malo više osvijetlili. Mene. Za sve one prijašnje veze koje sam shvatio ozbiljno iliti dugoročnije, kakogod, za sve njih sam na kraju bio spreman reći da sam ja bio bolja strana u njima. I ne bih se puno prevario u tome. Da je ova veza završena večeras, za nju to ne bih mogao reći. Ja nisam bio bolja strana do sad. Da, oboje smo na pol gasa, ali ja sam puno iskusniji. Trebao bih pronaći način da promijenim tijek događaja. Učiniti ključne stvari u ključnim trenutcima... Štogod. "Ti si mene već u početku prosudio i osudio, i to se nije promijenilo". U pravu je. Moram malo poraditi na sebi. Na svom odnosu prema njoj. "Ja sam samo naučila biti pristojna. Ne opterećujem ljude sobom." "Ma bravo! Nemoj sa mnom biti pristojna. Sa mnom budi bliska. Reci što te muči. Otvori se, izjadaj se." Aurelija reče ispod jednog od prethodnih postova "iskreno se nadam da se Milica neće zaljubiti u tebe"... Ja sam želio da se to dogodi. Meni je to važno. To čini bitnu razliku. Kad se već ja nisam uspio zaljubiti u nju, ovako s ručnom do krova. Netko nekoga valjda mora odmrznuti. Dvije kockice leda se sporo otapaju jedna uz drugu. Čini se da se je ipak možda i zaljubila. Na neki svoj skroviti način, kojem treba dati malo prostora da se pojavi, pokaže, razvije. Krećemo u drugo poluvrijeme. U prvom smo se šetkali oko centra. Možda se sad malo rastrčimo.
 |
Skroz osobno 
