Raspada mi se glava danas. Razmišljam što bi mogao biti razlog, osim viška cigareta... Nemam naviku piti tablete, trpim.

Uvukla se u mene neka silna tjeskoba večeras. Usamljenost. Na trenutke me zgrabe ideje u stilu što bih još ja mogao učiniti da malo unaprijedim taj odnos s Milicom, tako sam i danas aktivirao neku Friends opciju na VIP-u jer Milica nema T-mobile broj, a taj mi je na pretplatu (i to s opcijom unlimited), za razliku od VIP-a. 

A već za sat-dva me uhvati tjeskoba. Jer Milica ne zna o čemu bi pričala duže od tri minute. I od 750 free minuta ćemo možda potrošiti 75 u mjesec dana. 

A ja primjetim one sitne znake da se i Milica trudi, da pokušava raditi sve ono što nikad prije nije radila. I ne ide joj baš. Nije to ona. Nekako mi je žao prekinuti, zbog tih znakova. Iako sam svjestan da nikad s njom ne bih imao ono što želim. 

I večeras znam... Neće to ići više. Bez obzira na to što mi je žao. Jer, nakon večerašnjeg feelinga, sutra će mi svaka poruka biti kao da me vode na stratište. 

Nije to loša cura. Ali jebiga... Meni ni slična.

Mislim da bi se u srijedu mogao dogoditi taj zaključni susret. Ako izdržim uopće do srijede.

I ne znam kako ću to. A ne mogu poslati nikog drugog. 

Grči mi se želudac. 

I ljut sam na sebe. Zašto nisam povjerovao prvom dojmu?

Komentari (0)

Napišite komentar

Korisničko ime / nick*

e-mail*

Website (nije obavezno)

Komentar*

manji | veći

Prati komentare putem e-maila (samo za reg. korisnike)

Pročitao/la sam i prihvaćam UVJETE KORIŠTENJA (obavezno!).

Dodaj komentar Pregled