... moj mali unutarnji kompjuter je nešto što bih trebao uvijek i bez pogovora poslušati.

A to još uvijek ne ide od prve. Što je zapravo i dobro. Periodi zbunjenosti i osluškivanja sebe me čine čovjekom. Vjerujem da bi skroz neprivlačno bilo baš sve vidjeti i uvijek reagirati ispravno. Izgubila bi se draž ljudskosti, izgubio bi se život u tome. 

Greške se događaju kad se ne poslušam. 

Proteklih dana taj moj kompjuter imao je samo jednu zadaću - eliminirati sasvim suvišne priče, zaštititi me u tom stanju izražene konfuzije u kojoj sam se našao pri odluci da krenem dalje (preranoj odluci, ispostavilo se ubrzo). Mislio sam da mi je taj preizraženi, neželjeni sindrom žestokog "puhanja na hladno" pomutio vid. A zapravo - i nije.

Dobro sam vidio. Jedino - nisam bio siguran da li dobro vidim. Stanju konfuzije dodijelio sam veći značaj no što ga je trebalo dobiti. 

Pravnica ne prolazi. Neka, hvala. Ni u ludilu. Netko tko je deset godina bio u vezi i nije uopće "doživljavao" tog svog partnera... Mislim, jel ona bila u vezi s ormarićem za cipele? I da li je taj ormarić za cipele bio sretan što je nedoživljen?

TKO SU TI LJUDI? TO NISAM JA. TO NIJE ZA MENE. TOČKA. 

Plavuša... Ni od te priče ništa. Jasno kao dan. Iako vizualno naj-komad - teško. 

E, a ono treće...

Tipkanje bez slike... Dobar predosjećaj... Osobnost, naznaka bitange u običnoj, inteligentnoj, dovoljno otvorenoj curi... Izgledalo je kao da neće biti vizualizirano ni realizirano još dugo, jer se ona malo boji tih susreta... No, upotrijebio sam svo svoje iskustvo da ju pridobijem... Oslobodio tipkanje prevelikih očekivanja i naglasio ono "što prije to bolje, ne stvarati nerealne slike, ovako moš uvijek prebacit na zezanciju"... I ubijedio ju. 

Večeras se dogodilo. Malko krupnija cura, simpa, privlačnih, mekih crta lica... Nije od onih za kojima će se svi okrenuti, ali pršti osobnošću. Nekom osobnošću blažeg, mekšeg nastupa koja mi paše. Definitivno bi mogla biti The One. Od spomenute tri - apsolutni favorit. Tri i pol sata razgovora i naznaka da bi se moglo ponoviti. :)

A ako se počne ponavljati, znat ćete i vi.

I onda ću vas isključiti, jebiga. :))) Da ne ureknem, kao prošli put. Onda će postovi opet biti razmišljanja, a ne događaji.

JAKO sam pozitivno raspoložen večeras. :)

Komentari (1)

Napišite komentar

Korisničko ime / nick*

e-mail*

Website (nije obavezno)

Komentar*

manji | veći

Prati komentare putem e-maila (samo za reg. korisnike)

Pročitao/la sam i prihvaćam UVJETE KORIŠTENJA (obavezno!).

Dodaj komentar Pregled