|
Razmišljam ja tako neki dan u stilu "Dozvolit ću si još jedan pokušaj, pa ću odustati". Odustati od ideje skladne veze koja bi rezultirala zasnivanjem obitelji. A valjda sve pod utjecajem silnog umora i razočaranja. Da bi se već slijedećeg trenutka opalio po čelu... "De, majmune, koji ti je k****??"... Mislim, koja bi to princeza morala biti da uz nju vežem takvo odustajanje? Koja bi to dobila toliku važnost? Neka s kojom bi se započela vezica koja bi trajala dva-tri mjeseca, koja bi mi (kao i mnoge do sada) pokidala živce, pa otišla dalje ili bila ostavljena u svojoj budalaštini, a ja bih onda zbog takve, koja se baš ničim ne razlikuje od onih puno puta doživljenih - ODUSTAO?
Ne postoji takva. Odustat ću ako odustanem. Ako mi se motorić pokvari. Ako se baš toliko umorim. Ali kraljica uz čije bih ime vezao krah svojih želja još se nije rodila, niti će se roditi.
 |
Skroz osobno 
