Situacija opisana pri kraju prethodnog posta nastavila se slijedeći dan tako što se moja bivša draga Milica izbrisala s popularne društvene mreže. A što se može tumačiti samo tako da je moj krasni jaran i sutradan nastavio s "opsadom", bez obzira na obećanje od prethodnog dana. Što je, izgleda, Milici bila jedna kap previše (jer je u kratkom prepucavanju utvrđeno da je lik napadao Milicu i ona je znala da ja to znam).

Bez obzira na to što tvrdim da internet čovjeku može donijeti više lijepog nego ružnog (ako on to tako želi), ovog trena mi se sve to gadi.

Ne znam što ću činiti, ono, da li ću se odmaknuti od tog lika. Najgore od svega je što je taj daljnji razvoj situacije samo moja pretpostavka koju ne mogu sebi dokazati (drugi zapravo i nisu važni). Slijedećih dana mi slijedi gužva s poslom, tako da neću imati ni vremena razmišljati o tome.

Ne znam da li se sjećate, ali proljetos sam napisao post o ženi koju sam poznavao, a onda sam čuo da je umrla, godinu dana nakon što se to zapravo dogodilo. Bez previše detalja. Nedavno sam čuo da je zapravo podlegla ozljedama koje si je sama napravila. Zbog nekog lika, nekog s kim je bila u vezi. Teško mi je to povjerovati, nisam ju doživio kao takvu.

Sve u svemu, to mi je naj-fuj, to "rekla-kazala" kada sam daleko od stvarne priče. Ne znam zapravo što je gore, kad ne znam uopće što se događa s nekim čiji sam život "okrznuo" svojim, ili kad čujem priče u koje ne mogu vjerovati.

Zato hvala Aureliji, koja se javila. Bar da je živa i zdrava, iako ju na trenutke ne kužim, a niti ona mene, reklo bi se. :))

... dobio sam poruku od drage.

Da se raspada, da joj je baš loše. Zbog situacije. Zbog toga što me nema baš tada kad bi najviše htjela da sam tu.

Taj trenutak slabosti bi mnogi iskoristili da zavladaju. Ne pružaj joj ruku, gurkaj ju nogom prema dolje. Potpaljuj joj želju, jel...  Slomi je jednim udarcem. Shvatio sam što se sve tog dana moglo uraditi, no ostao sam svoj. Pružio sam joj ruku.

Danas se nismo čuli gotovo cijeli dan. Večeras smo tipkali na FB. Večeras sam si ja djelovao tako, kao da bi me se moglo slomiti jednim udarcem.  Jer, fali mi, gadura zgodna. Nisam ju vidio nekoliko dana, neću ju vidjeti još tjedan dana.

Ne razmišljam više niti trenutka o toj nekoj koja bi došla i izvadila me iz toga. Jer zapravo - moram se izvući sam.

A i dalje želim upoznati svoju udanu osvajačicu. Do kraja. Do srži. Pa se ti sad snađi.

I da... fali mi codename za dragu. Ne uspijevam smisliti ništa pametno.

********************

Milica mi zaviruje u život putem društvene mreže i otvorenih profila mojih frendova. Zgrozio sam se jučer kad sam to shvatio. Mislim, zašto to radi? Zašto ne ide svojim putem dalje? iako - Milica ne čini nikakve spaćke, samo je komentirala dva-tri puta tamo gdje ne bi trebala. Dovoljno da se ja naježim. Jer, ja s njom nisam održao niti najminimalniji kontakt.

Dva su bitna događaja obilježila utorak i srijedu... :))  U utorak popih pivo sa Z. (iliti Martinom iz komentara), u srijedu sam imao spoj.  Martin k'o Martin, postavio mi je dva-tri razarajuća pitanja. Zapravo, postavljam si ih i sam cijelo vrijeme, ali sebe valjda slabije čujem. Sve se svodi na ono osnovno - što očekujem od veze s udanom ženom.

Pod dojmom tog razgovora bio sam i u srijedu na spoju s dragom. Kad sam joj došao, još sam bio jako njezin. Kad sam odlazio - već malo manje. U četvrtak ujutro postavio sam si pitanje: treba li to meni?

U isto vrijeme draga je valjda izgubila i posljednju vezu s čvrstim tlom: "Ne dam ti da odeš, eto!".

S jedne strane, vidio sam svoj odlazak iz priče u kojoj se toliko puno lošeg može dogoditi, a od čega je valjda najblaže to što ću ja izgubiti nešto vremena. Ta prva slika je logična, realna, vjerojatna... Neko zlo koje će se sigurno dogoditi. I da... Vidjeh i zajamčeno prokletstvo koje će me sigurno pogoditi ako okrenem leđa nekom tko je prema meni otpustio i posljednje kočnice, nakon što sam ju ja naveo na to. Zaslužio bih ga tim načinom, da.

Da živim milijun godina, valjda ne bih uspio potpuno upravljati sobom. Saborom sam to jednom nazvao, taj ne baš uvijek uspješan suživot pameti, ludosti, očiju, vaganja, raznih pasivnih promatrača, bahatog predsjednika i naivne sobarice, svega toga što obitava u vlastitoj mi nutrini. A najveći je valjda šok kad ta naivna sobarica kraj svih mudrih sabornika, šefova i osiguranja skoči za govornicu i uspije izviknuti par svojih naivnih parola, a zapravo - tako *ebeno istinitih i jednostavnih.

Danas se u meni složio jedan mozaik, odavno započet, jedan puzzle za kojeg sam mislio da sam ga već riješio... Da, odavno sam složio sve one logične, hladne elemente... Sve ono što je razum jasno stavio na svoje mjesto. No, falio mi je jedan djelić. Tražio sam ga u kutijama i ladicama gdje držim one logične, racionalne sitnice... Ali nije bio tamo. Bio je u kutiji s ludostima, u ladici sa svim onim nepromišljenim i naivnim.

Pomoć tražim. Nekog novog da mi uleti u film, pa da mogu otići od svoje udane cure. Ali, ima jedna kvaka... Ako netko takav i postoji, naručio bih ga za par mjeseci kad se još malo nauživam, jer sad nikako ne bih htio otići od nje.

Dakle, sad ju baš nitko ne može zamijeniti. Kada bi situacija bila drugačija, viđali bi se triput tjedno, jer sad smo baš vrući. Period je to onog najluđeg zaljubljivanja, a čini se da smo oboje skloni "zalepršati" malo.

Spreman sam upoznavati. "Bilo koga, bilo gdje iz bilo kojeg razloga", rekao bi "abc" odgovor upitnika na Iskrici. Nije baš 100% tako, ali spreman bih bio upoznati svaku slobodnu žensku osobu 30+, prosječnog izgleda (pa naviše :D ), koja bar na prvi dojam ima trunku soli u glavi i mrvicu zanimljivog duha, onako pomalo dječjeg. No, takve mi se baš i ne pojavljuju. Jučer sam odbio jednu kavu s jednom koja bi možda (iliti ZAMALO) mogla zadovoljiti te kriterije, iz razloga što mi se baš i ne sviđa u licu (čitaj: moja trenutna draga mi se više sviđa), trenutno baš i nije slobodna već pokušava prekinuti lošu vezu, a i pokušavaju mi ju namjestiti drugi, a ja namještanja nikad nisam volio.