| Orgazmički razgovori |
| Četvrtak, 19 Veljača 2009 01:23 |
|
Ne znam što se događa, ali počinjem se samo družiti na online-dating servisima. Prije se to baš i nije događalo, dopisivao sam se ili pretenciozno ili nikako. Reklo bi se da sam usamljen. Valjda. Smije li se to priznati? Enivej, imam ja tu jednu novu jaranicu čija mi je siva masa baš zanimljiva. Možda bi mi i ona u kompletu bila zanimljiva da nije već okupirana... :)) Ovako smo ipak nastavili tipkat kad sam saznao tu činjenicu (što mi se prije baš i nije događalo, jel...), pa se vidjeli, pa se opet vidjeli i kahvu popili, pa se i dalje tipkavamo svakodnevno... Ono zbog čega volim tu komunikaciju s njom je stil zajebancije koji mi jako paše, ali i tragovi ozbiljnih mozgovnih crvića koji ruju u svim mogućim pravcima. Iako to čovjek nikad ne bi rekao kad s njom popije kavu jer je uživo malo stidljivije stvorenje. Tako smo se u tim razgovorima znali dotaknuti i seksa. Ponekad s komičnim predznakom, ali nekad i baš ozbiljno. Što meni ni malo ne smeta, naprotiv, mogu i volim o svemu otvoreno razgovarati. Zadnja takva tema je bila o čemu ovisi muška izdržljivost, trajanje seksa prije orgazma. Veoma zanimljiva tema. Jer, kako svi znamo, kad muškarac svrši seks je gotov. Osim ako nije uvježbao neke egzotične vještine o kojima se priča kao i o Jetiju s Himalaje - svi pričaju, a nitko ga još vidio nije.Naravno, nikad neću moći govoriti u ime muškog roda, tek u svoje osobno. A kod mene je tu baš zanimljiva situacija... Trajanje, naravno, ovisi o mnogim faktorima - opuštenosti, napaljenosti, često i o partnerici. Ono što mi je uvijek bilo fascinantno je baš ta razlika kojom moje tijelo reagira na različite osobe. Dvije žene za koje sigurno mogu tvrditi da mi je seks s njima bio izvrstan, da mi je pogled na njihova tijela bio nedvojbeno uzbudljiv, kod mene su pobuđivale bitno različite reakcije. S jednom je to bilo kratkotrajnije, ali jako rijetko zaista prekratko. Često smo postigli orgazam u isto vrijeme, što je sigurno, barem meni pojačavalo osjećaj bliskosti s tom osobom. S drugom je opet uvijek bilo dugotrajno, gotovo maratonski, a opet dobro, pogotovo za ovakvog hedonista kakav sam ja. Ne bih to volio samo kad bi bilo potpuno mehanički, bez osjećaja za partnericu, njezine potrebe i reakcije (tako bude uglavnom u nekim jednonoćnim kombinacijama, još pogotovo ako kemija baš i ne proradi 100%). Onda bi mi bilo bezveze i došlo bi mi da odustanem. Tu sam svoju virtualnu jaranicu ostavio nezadovolj(e)nom. :))) Nisam joj u času znao odgovoriti zbog čega tako različito reagiram. A BAŠ TO ju je zanimalo, moj dojam zašto može biti toliko drugačije s dvije osobe. S dvije osobe za koje je pogled na njihove guze i leđa u mojoj glavi izazivao podjednak ršum. Kasnije sam malo razmišljao... U prvom slučaju postojale su i emocije s moje strane. A emocije sasvim sigurno nisu dobar kompanjon čistoj, animalnoj požudi. Barem ja to jako dobro znam, jer sam dva-tri puta u životu bio toliko nezdravo zateleban da sam u odnosu s tim osobama bio - impotentan. Kenjkavo, razmekšano stvorenje, rastopljeno poput maslaca na toplom kruhu sigurno ne može biti Jebač. U prvom slučaju imao sam jedan lijep balans tjelesnog i emotivnog doživljaja partnerice. Što je rezultiralo baš dobrim, ali rijetko maratonskim odnosima. Ipak, znali su biti i takvi kada bi negdje otišli skupa, nabrijani jedno na drugo, no to je već druga priča vezana uz višednevna napaljivanja na samu ideju seksa i zajedništva neometanog bilo kakvim životnim problemima. Jer se uvijek dobro osjećamo kad na koji dan pobjegnemo od stvarnosti, zar ne? U drugom slučaju bio sam puno više napaljen nego emotivan. Da, uživao jesam, svim osjetilima. Svim tjelesnim osjetilima. Trajalo je i trajalo. Valjda je to najbitniji razlog tih razlika. Unutrašnji osjećaj, emocija. Jedini logičan odgovor do kojeg sam uspio doći. :) A što mi je draže? Ipak ono prvo.
Pogleda: 663 Komentari
(6)
...
autor komentara: Orka1 , Veljača 19, 2009
Ahm... dobro. Jarca. Jare.
A što se iskustva tiče, jesam monogamna, al' nisam maloumna da se ne sjećam i nekadašnjih partnera (mada bih za dobar dio njih voljela biti amnezična ;o) Kažu ljudi da žene u tridesetima naprosto odrastu što se uživanja u seksu tiče. Kad pročitam takvu nekakvu tvrdnju, oma mi padne na pamet ona Samanta iz Seksa i grada (iskreno - nisam sigurna bih li željela biti poput nje, ili poput ijedne od njih, for that matter). Ja ću valjda ostati uskraćena za bespoštedno uživanje u tuđem tijelu, onako - na prvu loptu. Ali, poznavajući sebe i moju urođenu sramežljivost, neima šamse u svemiru da bih skočila otprve na neko dobro muško. Ne znam kako tebi (ili muškarcima) ide s tim prvim pticama ševama - jel oma sve kako se spada, ili se u biti prvih nekoliko puta komešaš po krevetu/autu/tratini dok ne povataš signale i ne poslušaš upute?
...
autor komentara: marchelina , Veljača 19, 2009
naravno da se usamljenost smije priznati.
To je tako ljudski. Mada se uvijek jako bojimo da zbog toga ne bi zvučali kao obični luzeri. Mene to već neko vrijeme ne zamara. Danas se sve ljudsko i toplo i iskreno etiketira ciničnim nazivima. Jer je valjda jako cool biti ciničan...:) |
(nije da sam nešto jako pozvana o tome pričati - ja nikoga osim jarca već 18 godina nisam pipnula ;o)))