Jutros rano moglo se na famozni ilegalni registar branitelja, gužva je bila manja, stranica dostupna. 4-5 minuta sam uspio ostati tamo, dovoljno da provjerim sebe i još neke ljude. 

Nikad me nije bilo strah objave tog spiska. A i zašto bi? Nisam u mirovini, nisam "omastio brk", dobivam 114 kn invalidnine za 20% tjelesnog oštećenja. A i moj staž od lipnja 1991. do srpnja 1992. (+ još dva mjeseca sjedenja u rovu za vrijeme Oluje 1995, bez previše stresova) se nema čega stidjeti. 

Apsolutno je jasno tko je protiv objave tog registra. Npr, sigurno je to jedan moj poznanik, umirovljeni ratnik s 19 dana ratnog staža iz 1991, te ista ona dva mjeseca iz Oluje. Ima ih dosta takvih. Bez tjelesnog oštećenja, silno istraumatizirani ratom kojeg su vidjeli sa sigurne udaljenosti zagrebačkih kafića u kojima su paradirali u nerazduženim (ili čak i kupljenim, privatnim) uniformama i s privatnim pištoljem za pojasom, glumili majmune, švercali, ili samo tražili gdje će se prikrpiti na dobar ručak nekome kog peče savjest jer rata nije ni omirisao.  

 Da, bilo ih je dosta takvih. 

Nisu ni datumi sve. To je samo dio priče. A priča ima još puno zanimljivih dijelova. Npr, "pravi" invalidi. Neki su stradali u rovu, neki kod kuće u slobodno vrijeme, neki su se sami propucali nepažnjom, neki opet bili propucani od strane ratnih supatnika, također nepažnjom.

No, to je manje opasan dio priče.  Ak' se netko slučajno sam propucao, a cijelo vrijeme je bio u tom ratu, pa jebiga, nećemo ga valjda ostavit na ulici. 

Najzanimljivije su priče poput one ranije spomenute... Nekoliko dana u rovu, zatim nekoliko godina foliranja, lažnog predstavljanja, šverca i na kraju vojna mirovina za sve to.  

Komentari (0)

Napišite komentar

Korisničko ime / nick*

e-mail*

Website (nije obavezno)

Komentar*

manji | veći

Prati komentare putem e-maila (samo za reg. korisnike)

Pročitao/la sam i prihvaćam UVJETE KORIŠTENJA (obavezno!).

Dodaj komentar Pregled