| - Rezime - |
| Ponedjeljak, 20 Srpanj 2009 10:40 |
|
Dogodile su se tu i još dvije-tri pričice, no ne bih se njima zamarao. Nekako više nemam snage za to. I? Gdje sam sada? Jedan dan mi se čini da sam nigdje, drugi dan da sam na novom početku. Neke stvari sigurno stoje: u iskustvu postoji onoliko mana koliko i vrlina. Vrline su što se čovjek dobro poznaje i što sigurno zna što želi, a što ne, i što zna dovoljno da ne može zasrati nešto što valja. A mane su nedostatak naivnosti i sklonosti k zalijetanju, što nove početke čini puno rjeđima. I jebeno nepogrješivo čitanje drugih, barem u onim najvažnijim osobinama.
I dalje se događa da su starije od mene puno razumnije od onih 10 godina mlađih. Nakon puno više promašaja, došle su do srži onoga što je zapravo bitno, riješile se većine kriterija nepotrebnih za neko dobro zajedništvo, a kakvi su nekada bili jako važni. A s njima, na žalost - ne vidim ono što želim. Ako mi život još jednom servira potpun i skladan odnos s takvom ženom, vjerojatno ću to shvatiti kao znak. Znak da od nekih stvari treba odustati. Za sad od toga još uvijek bježim. Jedna stvar me tješi - ako se dogodi nešto dobro prepoznat ću to brzo i znam dovoljno da to ne sjebem. Na više od toga sada ne mogu utjecati. Sve je to ionako stvar puke sreće i poklapanja.
Odredi kao favorit
Pogleda: 456 Komentari
(0)
|
