| - Blogerica - |
| Srijeda, 08 Srpanj 2009 02:19 |
|
Dugo mi je blog služio isključivo za ispucavanje sebe. Zapravo, tome služi i danas. Ali neke stvari se valjda nisu mogle izbjeći, tako da sam toga ljeta 2006. počeo s upoznavanjima i preko bloga. Godišnji odmor mi je bio izvrstan. Prije odlaska imao sam jednu "trening-vožnju", upoznao Asju. Ubrzo potom provozao sam se autom od juga do sjevera jadranske obale. Na jugu upoznah Ginevru, istu ovu što tu ponekad komentira. I to poznanstvo (ili da radije kažem "rjeđe upražnjavano prijateljstvo") traje i danas. Usput, negdje na pol puta sam trebao sresti i Midori, no ta me zapušila. :))) Jebiga. :)) Šalim se. Malo smo se promašili.(malo linkova vezanih uz ljetovanje: 1, 2, 3) Ta druženja bila su mi gušt. Često poželim da sam bliže takvim zanimljivim osobama i da se to češće događa. Nakon mora, u džep sam si stavio svjedodžbu srednje škole. U 35-toj godini života. Da, puno toga je donijela 2006. Priča koju ću vam ispričati dogodila se po povratku s mora. Blogerica. Jedna koju sam već neko vrijeme čitao. Blog joj ne bi mogao izdvojiti po temi, jer ženskih blogova s tom tematikom moglo se naći uvijek. A tematika je bila kukumavčenje poslije loše veze. Zapravo, ništa posebno, bilo bi i banalno da autorica u tom svom kukumavčenju nije znala pokazati tolike dubine emocija, tuge, topline kakve nisam iz ženskog pera pročitao gotovo nikad. Kad sam shvatio da ni ne živi pretjerano daleko od mog gradića Paytona bio je to još jedan motiv da ju poželim vidjeti. I tu je stvar započela.
Nisam baš ni tada više bio lud za sjebanim princezama, ali sam cijelo vrijeme imao dojam (barem čitajući blog) da se ta cura želi odmaknuti iz te trenutne mračne sobice svoga duha. Kad se sada sjetim svega, čini mi se da sam taj početak isforsirao. Da za njega tada nije bilo vrijeme. Njezina neodlučnost bila je cijelo vrijeme više no očigledna. Čekao sam trenutak kad ću biti prihvaćen i kad će se napokon opustiti sa mnom. No, nije se to nikako događalo. Bio sam tu za nju stalno, onako kako smatram da i treba činiti. Bez nekog presinga, uz dovoljno pažnje. No, ono što je meni izgledalo kao tek dovoljno, noj je, čini se - bilo previše. Držala me je na distanci. Zapravo - držala je sebe na distanci. Kao da se nečega boji. Bliskosti valjda. Ne znam. Seks nam je bio gotovo mehanički, nije tražila nikakve duže predigre i mogla je po završetku istog časa ustati i otići prati suđe ili slično. Što je zapravo i činila. Lijepu riječ od nje nisam čuo ni u zajebanciji. To je njoj bezveze, kaže. Nije htjela da spavam kod nje. Kao, "nije još spremna na to". Solo, u stanu u kojem postoji nekoliko prostorija... Jedne večeri sam ju na jedvite jade nagovorio da prespavam u dnevnoj, bio sam umoran. Nije mi se vozilo sat vremena s kapcima koji već padaju na oči... Jedne večeri nisam uspio. Tada sam skoro poginuo u povratku, na vinkovačkoj obilaznici. Zaspao, prešao na drugu stranu ceste. 2-3 sekunde dijelile su me od smrti u koju bih povukao još nekoliko ljudi. Jer u autu koji mi je dolazio u susret bilo je nekoliko ljudi. Obasjali smo se farovima. Trgnuo sam volan u zadnji čas. I bio zahvalan višim silama što se onaj drugi vozač nije odlučio na isto. Kroz cijelo to vrijeme protezale su se neke scene kakve sam već proživio. Dejavu. Ona je imala iste, tek malo blaže simptome u ponašanju kao netko koga sam već spomenuo. Znake seksualnog zlostavljanja doživljenog u djetinjstvu. Mislim, u jednom životu, do tada slabo proživljenom kao što je moj - na to naletim DVAPUT?! Priznala je to. Polupriznala. "Bilo je nešto, ali ne baš to što misliš". I kraj je bio gotovo identičan. Početak njezinog negodovanja, na koji sam dreknuo, krenuo prema izlazu i sve se promijenilo. Dobio sam vješanje oko vrata, "nemoj ići", grčevit pokušaj da me se zadrži... Koji, naravno, nije uspio. Jer nije imao baš nikakvu podlogu. Između ostaloga, vjerojatno zato što s njom nikad nisam doživio u cijelosti barem jedan lijep dan. Ostavilo me je to sjebanog. Valjda sam se jako zagrijao za nju još čitajući joj blog. No, ubrzo je postala skroz nevažna. Jer tada sam već sreo Ljubinku.
Važnost slijedeće priče već znate.
Pogleda: 398 Komentari
(4)
...
autor komentara: Missillusion , Srpanj 08, 2009
Uvijek mi najneugodniji osjećaj ostave te priče o vezama bez bliskosti, čak se na to više ježim nego na priče o posesivnosti i ostalim strahotama , valjda jer je to najdalje mom senzibilitetu. Ne mogu dokučiti što se tim osobama odvija u glavi. Okej je biti oprezan , ali biti s nekim u vezi i držati tooliku rezervu, to me rastužuje zaista.
...
autor komentara: asjaba , Srpanj 09, 2009
eh, to je bilo ono što ja zovem ugodno provedenim danom! trebali bismo dogovoriti opet neko druženje - možemo, ovoga puta, fotkati palčeve druge ruke kao dokaz da se susret doista dogodio. što se tiče tvojih prognoza o mom uspjehu, vidjećemo. ako se obogatim - kupim ti avion da se možemo češće viđati. ;)) btw. u tuzli sam do kraja jula, pa bujrum!
|
Sve je to OK. Životi uvijek idu dalje, nadam se da se iz iskustva nešto i naučilo. Inače je baš sve to uzalud, zar ne?