| Kako funkcionira internet? |
| Nedjelja, 22 Studeni 2009 00:59 |
|
Što se zapravo događa kada potražite neku web-stranicu? Kako vaše računalo nađe put do nje? Tematika je poprilično komplicirana i prepuna nekih kratica i pojmova, ali sam put informacije može se pojednostavljeno objasniti u svega par koraka. Internet je, da kažemo prije svega, ogromna mreža računala međusobno povezanih telekomunikacijskim linijama. Sve su to računala, i ova naša kućna isto kao i serveri, razlikuju se samo po namjeni i snazi. Na slici ispod možete vidjeti kako korisnik interneta (nazvat ćemo ga Pero) dolazi do informacije. Opisane su samo najvažnije točke.
Dakle, Pero je u adress-bar svoga browsera ukucao www.website.com. Ta odlazna informacija je Perin zahtjev za tom stranicom. Perino računalo NE ZNA gdje se ona nalazi. Ono poznaje put isključivo do servera Perinog ISP-a (pružatelj usluge pristupa internetu, npr. T-com... Iliti Internet Service Provider). Ni ISP još uvijek ne zna gdje se ta stranica nalazi. I ISP zna samo jedan put - do korjenskog iliti ROOT servera. Dakle, put do root servera je poprilično jednostavan i usmjeren. Reklo bi se - priglup. Root server je puno pametniji. Root server je centar svega. On mora taj zahtjev poslati nekuda, na neki od milijun servera, jer na nekome od njih se nalazi stranica www.website.com. Dakle, on usmjerava Perin zahtjev na pravu adresu. "Razvrstava poštu". Ovo je pojednostavljen opis, nešto više možete naći u skroz donjem dijelu teksta. Kada je zahtjev došao do www.website.com, ta stranica istim putem plasira svoje informacije natrag k Peri. To vam je ono što ste možda koji put pogledali u statusu svoje internetske veze. Sent i received. Poslane i primljene informacije. Poslanih uvijek ima manje, primljenih više, jer poslane informacije su tek zahtjevi za pregled nečega (ukoliko se ne radi o "uploadu"tj. dizanju datoteka na server, no to je u pravilu rjeđa aktivnost od pregleda interneta i downloada). Obje vrste informacija ubrajaju se u promet kojeg plaćate. Poslane i primljene.
Ako bi gornji primjer pokušali slikovito opisati primjerom klasične pošte... Recimo, Pero želi čitati novine koje se distribuiraju poštom. Da bi novinska kuća koja ih izdaje znala da ih Pero želi čitati, mora primiti Perin zahtjev. Pogledajmo donju sliku:
Opet ista situacija, tek malo drugačije oslikana. Put do lokalne pošte je jednostavan. Pero zna da na lokalnoj pošti stoji sandučić u kojeg će ubaciti pismo, ali sandučić ne zna gdje pismo putuje. Ni poštara koji prazni sandučić također ne zanima gdje Perino pismo treba doći, on zna samo jedno odredište za to što prenosi - glavnu poštu. Tu je onaj isti jednostavni, usmjereni put završen. U glavnoj pošti Perino pismo treba negdje usmjeriti. U jednom od bezbroj mogućih pravaca. Tako i biva, Perino pismo je upućeno na adresu novinske kuće. Zahtjev je poslan. Novinska kuća ga je primila i šalje Peri željene novine.
Kada bi cijelu proceduru htjeli detaljno objasniti, upleli bi se u mnoge pojmove i kratice na engleskom jeziku. Zato ću vam objasniti samo nekoliko pojmova. Ako nekog zanima. Root server je korjenska, osnovna zona nečega što se zove Domain Name System (DNS). Da bi znali čemu služi DNS, moramo prvo shvatiti IP adrese. Svako računalo na internetu, bilo to naše kućno ili server - ima svoju brojčanu oznaku iliti IP adresu (Internet Protocol adress). Svaka stranica na internetu ima svoju IP adresu (npr. www.google.com je zapravo http://72.14.253.104/ , ako ne vjerujete probajte kliknuti). IP adrese su osnova svega, no - bilo bi ih teško pamtiti i razlikovati u tom njihovom brojčanom obliku, zar ne? Zato nam služe spomenuti root server i DNS, pa možemo koristiti riječi. Tu se Perin zahtjev upisan slovima pretvara u brojčanu IP adresu i tako pouzdano nalazi put do željene stranice. U svijetu ima 13 root servera. Zapravo, 13 adresa root servera, jer neki su serveri fizički razdvojeni na više lokacija. Većina ih je u američkom vlasništvu, tek su dva u europskom (Nizozemska i Švedska). Da bi dodatno zakomplicirali stvari, malo ćemo dodirnuti temu Kako root-server pronalazi web-stranicu. Kojim redoslijedom to ide. Sve kreće od VRŠNIH DOMENA (TLD, Top Level Domains). Trenutno postoji 20 osnovnih vršnih domena (Generic TLD's, npr. .com, .net, .org, .info i druge) i 248 državnih vršnih domena (Country code ili ccTLD's, primjerice .hr, .si, .ba, .de, .au i druge). Ako root server dobije zahtjev za domenom cocklit-1971.com, on kreće od kraja, od vršne domene. Dakle, od .com . Tamo nalazi zapis na kojem se kraku te hobotnice, ili fizički na kojem serveru nalazi cocklit-1971 . I naravno, sve se to cijelo vrijeme zapravo odvija u onim brojkama zvanim IP adresa. Jednostavno, zar ne?
Odredi kao favorit
Pogleda: 1250 Komentari
(2)
|
