| Da li je sreća mršavica? |
| Petak, 13 Ožujak 2009 03:10 |
|
Kad sam tek provirio u život, ideal ženskog tijela bila mi je mršavica s malim sisama kojoj se valjda sva rebra jasno ocrtavaju. I dugo sam u svojoj glavi vucario taj balast. Ne bih s ove distance mogao reći da li je to bila stvarna privlačnost, ili tek fobija svakog "cool" frajera (kakav sam valjda u teenage-godinama žarko želio biti, a nikad bio) da ga ni slučajno ne bi spomenuli u istoj rečenici s nekom debeljucom. Svjestan preokreta u sebi postao sam tek u zadnje vrijeme kada mi je "nešto" falilo ako mi se u rukama zateklo tijelo kakvo sam prije dvadeset godina smatrao savršenim. Zadnji primjer toga dogodio se prije svega nekoliko tjedana. Potpuno odsustvo gušta izazvao mi je pogled na njena rebra, na njezin ravan trbuh i minimalnu guzu. Stvar je spasila samo strast koje u sebi ima dovoljno. Razmišljam često zbog čega se dogodio taj preokret. Jedan od vjerojatnijih razloga je sjećanje na najbolju vezu u životu, kad smo se ja i Ljubinka, mirni, sretni i zadovoljni pretvorili u - okruglice. Bili smo baš buci-buci, bili smo baš sretni. Možda je zbog toga u mojoj glavi stvorena neka poveznica trbuščića i sreće. Drugi je razlog vjerojatno spoznaja o usukanim facama koje starenjem počinju djelovati odbojno, hladno i antipatično. A treći je valjda moj rastući hedonizam koji se nipošto više ne voli nažuljati na neke kosti koje prenaglašeno strše i koji treba adekvatan smještaj za ove skroz konkretne dlanove. Da se razumijemo, još uvijek se bojim zamišljenog filma u kojem se žena koju volim odjednom udeblja preko granice tjelesne privlačnosti. Ali u tom filmu više nema mjesta za suha rebarca. Ionako kažu da je takvima mjesto u loncu s grahom. Zna se da Ona prije svega mora biti prava OSOBA. Ako bi to bila, koja kilica viška ju sigurno ne bi diskriminirala u mojim očima, čak naprotiv. Jer u mojoj glavi sreća sada ima izražen trbuščić. Možda ću nakon nekoliko eventualnih iskustava s takvim seksi buckama kakve su mi sada poželjne zbog promjene ponovo poželjeti vitkije tijelo, no mislim da mi premršava tijela više nikad neće biti poželjna.
Pogleda: 612 Komentari
(3)
...
autor komentara: marchelina , Ožujak 13, 2009
...
autor komentara: midori , Ožujak 14, 2009
:) budući da sam jedna od onih koja je cijelo svoje djetinjstvo i tinejdžerske godine patila i plakala misleći kako sam odvratno ružna zbog tih par kila više i kako me takvu nikakvu nitko nikad neće voljeti, lijepo je pročitati ovakav post. i danas su kile tu, ali i sućutan pogled curama s koščatim guzicama i minijaturnim sisicama :)
...
autor komentara: snoopyshist , Ožujak 20, 2009
Oduvijek sam zavidila tim mršavicama, ali nikad se nisam dovoljno odvažila biti karakter i brojati kalorije..prekomplicirano uz moje radno vrijeme..
|
Što to znači biti robom sustava nezdravih nametnutih vrijednosti valjda ponajbolje znaju cure koje su se dovele na granicu života i smrti pretjeranim izgladnjivanjem, ne bi li zatrle svaku šansu za pojavljivanje tog groznog i fuj sala na svojim štrkljavim tjelešcima.
Koja simpatična rečenica:)
O ukusima se ne raspravlja, kažu. I, kao i obično, nema stvari o kojoj se češće raspravlja.
Moj brat, na primjer, oduvijek obožava žene koje izgledaju kao da im podhitno treba infuzija. Dakle, one koje su anoreksičnog izgleda. Takav mu je ukus bio prije 20g, i još uvijek je takav. Oženio se ženom koja nakon svakog poroda izgleda sve vitkije. Bože, kako je mrzim, hehe. A imaju troje klinaca. pa ti vidi :D