|
"...ako budeš imao volje, napiši jednom post o tome kako ti vidiš druge muškarce, na koji način ti drugačije razmišljaš od njih. znaš ono, kak si rekao da te se ne može uzimati kao primjer." Pa da. Ne može me se uzimati kao primjer. Može se viriti ovdje, u moje misli, osjećaje, tuge, radosti, ali se to sigurno ne može primjeniti kao neko shvaćanje muškog roda. Sjećam se jednog razgovora... "Ma super je cura ta moja prijateljica, ja bih tebe upoznala s njom." Na to sam ja rekao "Ne bih, hvala. Znaš li ti kakva je ona u vezama?" "Vidiš, da... U pravu si. Možda je bolje ne petljati se." Ako razmišljamo na taj način, sasvim je jasno da ni moje viđenje muškog roda ne može biti potpuno. Sve te muškarce kojima sam okružen ja mogu vidjeti samo kroz prizmu prijateljstva, poznanstva, posla... Što bih rekao za muški rod, onako generalno? Mislim da smo u prosjeku zapravo puno jednostavniji i jasniji od žena. No, kao što se ni žene nikad neće riješiti nekih tradicijskih (možda čak i prirodom određenih?) stega, isto tako se ni muškarci nikad neće riješiti npr. potrebe da dominiraju na bilo koji način, ili da se loše osjećaju ukoliko ne uspijevaju dominirati. Za muške osjećaje čut ćete samo u pjesmama. Žene će čuti više ako su nam samo prijateljice. Okolina nameće norme ponašanja od kojih se je teško otrgnuti. Muškarac s premalo "macho" stava često proživljava dugotrajnu krizu identiteta.
Muški međusobno nikad otvoreno ne pričaju o osjećajima. U ovom trenutku se ne uspijevam sjetiti da li sam ikad iz muških usta čuo "ja nju volim" ili "zaljubio sam se". A sigurno nije istina da ne vole, ili da se ne zaljubljuju. I to je ogroman hendikep. Muškarac se zapravo ne osjeća dobro kad je zaljubljen. U pravilu on čeka trenutak kad će se to okrenuti protiv njega. Jer - tako su ga navikli. Kad se prvi put u životu zaljubio još je imao šanse da to prođe dobro- ako je imao sreće. Ako nije (a što je uglavnom tako), on si stvara loš film u glavi kojeg se je teško riješiti. Isfurava "macho" stav iza kojeg ne stoji ništa. Kad govorim o muškarcima, govorim zapravo o onim prosječnim, u biti ispravnim ljudima. Ne govorim o turbo-ljigavcima koji su se skloni uvući u svako dupe da dobiju što trebaju, ne govorim o turbo-jebačima s 50, 100, 200 recki na pištolju, dakle - govorim samo o običnom čovjeku, negdje u srži ispravnom, no s dosta "krčanja na vezi". A većina nas smo upravo takvi, bez obzira na spol. Problem žena je što će teže"isfiltrirati" tog turbo-negativca, u istospolnim poznaničkim ili poslovnim odnosima to je puno lakše. U onim drugim kemija može lako zamagliti pogled. Ako takav dobro barata zavodničkim vještinama, žena je "sitting duck". Glineni golub na streljani. Kroz primjere... Ajd, da navedem par njih... Momak od 25-26 godina. Povučen, stidljiv u društvu. U muškom društvu ravnopravan, u mješovitom možda i glasniji, nasamo s ženom - ne postoji. Nikad ju još nije imao. Još jedan takav, istih godina... Frajerski stav, morbidne zajebancije, rijetke veze u kojima se redovito zaljubi do ušiju i maskira to skroz praznim, klimavim i umjetno nabrijanim "macho" pristupom. Redovito bude ostavljen. Treći, stariji dvije-tri godine... "Jebač". Ima iza sebe dosta "brija", dovoljno recki, ali svaki put kad mu dođe da bi nešto ozbiljnije ostvario (a želi to), on se pre-zaljubi, na onaj najlošiji način. Nesigurno, popraćeno ljubomornim ispadima, nepovjerenjem itd. Često ga uhvatim u mlin kad čujem glupost tipa "šta ona ima s prijateljem ići na kavu, koje su to fore? Kakvi prijatelji?!"... Također redovno bude ostavljen. Četvrti, oženjen, pravi obiteljski čovjek. Vrijedan, pošten. Obožava svoju djecu. Žena ga vara i svi to znaju. Svi osim njega. Peti... Imao je dvije-tri prekratke vezice u životu i oženio curu stariju od sebe, u koju je bio zaljubljen kao klinac. Ostavlja dojam čvrstog čovjeka, na prvi pogled. Kad ga čovjek bolje upozna i jasnije vidi, odjednom shvati da je control-freak. Mislim da je njegov dom zapravo psihološki pakao. Sve mora biti u nekom vojničkom redu. On je onaj bez kojeg se ne može. Ako sam ja crno-bijeli, ne znam što bih za njega rekao. Ljubomoran na broj mojih "recki" u životu, misli da je to neko dostignuće (ne zna da i nije baš puno propustio). To ga frustrira. Kompleksira. Jer - voli se osjećati superiorno. Šesti... Ženio je svaku curu s kojom je hodao. Ekspresno. I naravno, od svake dobio nogu. Jednom mu je uspjelo. Slabije ga poznajem, mislim da je privatno sličan ovom prethodnom. Neki patrijarhalni kompleks je to, valjda. Sedmi... Veliko dijete s četvero male djece. Dobro funkcionira u zajednici, žena je šef parade ali vlada na neki dobar način - čvrstoćom i ljubavlju. On poljubi ženu pred prijateljima, nakon 15 godina braka. I to ga čini iznimnim. Vole se. Jako su mi dragi. Osmi... Jebač. Već sam ga spominjao. Stariji od mene. Nikad se nije htio vezati, sad ga je stiglo. Sada bi. Sad se odjednom i zaljubljuje. Ali ima problem sa sobom... Ne kuži baš ništa. Jer ih nikad nije slušao ni tretirao kao ljude, samo je povlačio recke. Ne ide mu baš. Deveti... Dobar otac obitelji, voli ženu i djecu. Topla osoba. Ali voli i maznut sa strane, nekako "sportski". Radi to na bolji od dva načina - ne smije se znati. I ne radi to često, ne mora stalno. Ne održava nikakve paralelke sa strane. I tako, moglo bi se nabrajati u nedogled... Što im je zajedničko? Gotovo ništa, osim (u većini slučajeva) spomenutog imperativa dominacije kojeg uglavnom ne uspijevaju provesti. Dakle, kako ja vidim muškarce? Nikako. :))) Ili - isto kao i žene. Ne poznajem idealnog čovjeka. Muškarca ni ženu. Nikoga tko je skroz dobar sam sa sobom, skroz siguran u sebe, baš nikoga kome bi sve išlo kako treba. Ni za par iz sedme priče se to ne može reći, na žalost, jer ima stvari koje nadilaze njihova nastojanja. Što se tiče tih međuspolnih odnosa, više sam rekao u prošlom postu. Sve je stvar poklapanja. Kakve potrebe ljudi imaju i koliko si ih uzajamno ispunjavaju. Bar ja to tako vidim. A ovi primjeri... Prvi će shvatiti da je gay, drugi će se odati alkoholu, treći će oženiti osobu kojoj će biti šef, jer se onog drugog načina previše boji... Četvrti će živjeti na isti način cijelog života. Petome će djeca biti totalni anarhisti čim se malo otrgnu, daj Bože da dobro prođu. A ak ga žena ostavi, objesit će se. Šesti... Pa, može sad i umrijet, svoj glavni cilj je ostvario. Sedmi će, poput četvrtog, i dalje kao i do sada. Srećom. Osmi će ostati uvijek isti. Deveti će sve manje prašit sa strane. Izgubit će mu se smisao toga. Po čemu se ja razlikujem od njih? Joj, po svemu. Do tridesete, ili čak i do 33-34. bio sam onaj treći. Sad više baš nigdje ne spadam. Ima me u mnogima od njih. A ima i onih dijelova za koje mislim da ih rijetko koji od spomenutih ima, npr. da shvaćam tko sam i zašto. Trenutno sam loš, ručna mi dignuta do krova, ni logika i razmišljanje baš ne pomažu... Ali znam i zašto. Proći će. Ide nabolje. Eto. Ne može se ni muške izgeneralizirati. :))) Jbg. :))
 |
Cocks&Chicks 
što bi joj rekao o muškarcima, kakvog bi joj preporučio?