|
Oduvijek se pitam zašto žene vole horrore. Ono, ljigava čudovišta, spooky prizori... Što je u tome privlačno? Odgovor je veoma jednostavan... Žene imaju hormone. Ženske hormone. Koji im od života prave horror, tako da im ti filmovi dođu kao nešto svakodnevno i uobičajeno. Kao light-zabava. Uvijek zaboravim na taj čimbenik kad pišem o ženama. Stavke privlačnosti / neprivlačnosti koje opisujem svode se na karakter, mozak i izgled. Što je jebena greška. Hormoni su važniji i od karaktera. A sreo sam raznih hormonalnih čudovišta u životu... Daa, ima žena kod kojih su hormoni manje izražen faktor... Ali ima i onih drugih. Silne nesanice, noćne more, glavobolje, nadrkanost, nagle i neobjašnjive promjene raspoloženja... Mislim, šta ste jadne skrivile da vam se priroda toliko osvećuje? Kako je moguće da tamo neko tjelesno zlo u trenu napravi idiota od inteligentnog, razumnog bića? I što sam ja skrivio da s vama imam posla? :)))
Dvaput sam u životu naletio na izraženi hormonalni horror. Ili triput? I obično je izraženiji ako u priči postoje i tamo neke traume, hormoni sve to "nabriju" do neslućenih krajnosti...
Ako ona u mjesecu ima 10 dana izraženog PMS-a, pa je još dva tjedna "uobičajeno" nadrkana, ispada da u mjesec dana samo 6-7 dana imaš osobu s kojom bi volio i htio biti. Ostalo je tek podnošenje. Vrijedi li to truda? Srećom, nije kod svih toliko izraženo, inače bih vjerojatno do sada već postao ženomrzac. Što još uvijek nije isključeno. Ženski hormoni savršeno opravdavaju muške ispade poput onih "Začepi, ženo!", "Kuš!" iliti "Prekini!", a koje su zapravo jedini smislen odgovor na sve što ženski hormonalni horror uspije generirati. Kao da sad bolje razumijem i pokojnoga oca. Čitam vas ovdje, na tim blogovima, iskricama i slično. Već dugo. A ima i dosta onih s kojima mogu sjesti uz kavu. Što mi, kroz duže vrijeme daje dobar uvid u tu zbrku hormona, karaktera i misli... I što me dovodi do poraznog odgovora koji kaže da s većinom vas ne bih htio živjeti. U životu sam bio samo s jednom osobom s kojom bih mogao, a naslutio slične osobine kod još dvije ili tri s kojima na osobnom, intimnom planu nisam ništa ostvario. Ima to veze i s mojom tolerancijom, da... Ali, niti će se ona mijenjati, niti će se taj ženski koktel ikad lišiti negativnih sastojaka. I što me na kraju dovodi do iskrenog žaljenja što nisam peder. Život bi bio puno jednostavniji.
 |
Cocks&Chicks 
